Razgovarao: Ivan Karačony (ivankaracony@gmail.com)
Sezona grijanja već je počela, a s njom i pitanja koja najviše zanimaju građane – koliko će ove zime plaćati plin, prijete li nova poskupljenja i što će se dogoditi kada prestanu državne subvencije?
Odgovore smo potražili kod Srećka Ezgete, direktora Gradske plinare Bjelovar, koji je nedavno ponovno izabran za predsjednika Udruženja opskrbljivača i distributera plinom pri Hrvatskoj gospodarskoj komori (HGK), čime je započeo svoj četvrti mandat na čelu tog udruženja.
U velikom intervjuu za Regionalni portal Bjelovar.live Ezgeta otvoreno govori o cijenama plina, visokim računima koji su proteklih mjeseci neugodno iznenadili dio Bjelovarčana, problemima s očitanjem brojila, budućnosti državnih subvencija i sigurnosti opskrbe.
Dotaknuli smo se i zajedničkih kotlovnica koje griju oko 1400 bjelovarskih stanova, ulaganja u gotovo 500 kilometara plinske mreže te budućnosti prirodnog plina u Hrvatskoj.
BJLive: Nedavno ste izabrani za predsjednika Udruženja opskrbljivača i distributera plinom pri Hrvatskoj gospodarskoj komori.
Što za vas predstavlja ta funkcija i koje biste probleme hrvatskog plinskog sektora izdvojili kao najvažnije? Što biste tijekom svojeg mandata željeli promijeniti?
Izbor za predsjednika Udruženja opskrbljivača i distributera plinom pri Hrvatskoj gospodarskoj komori za mene predstavlja veliku profesionalnu čast, ali prije svega odgovornost prema cijelom sektoru. Ovo je sada već moj 4 mandat na čelu ovog Udruženja i predstavlja kontinuitet mojeg stručnog rada u HGK.
Riječ je o djelatnostima koje imaju važnu ulogu u energetskoj sigurnosti Hrvatske, gospodarstvu i svakodnevnom životu velikog broja građana. Smatram da se plinski sektor danas nalazi na svojevrsnoj prekretnici. S jedne strane imamo postojeću infrastrukturu, značajna ulaganja koja su u nju realizirana tijekom proteklih desetljeća i potrebu za sigurnom i pouzdanom opskrbom.
S druge strane suočeni smo s energetskom tranzicijom, promjenama europskog regulatornog okvira, rastom troškova poslovanja i neizvjesnošću u pogledu buduće potrošnje prirodnog plina. Jednim od najvažnijih izazova smatram pitanje dugoročne održivosti distribucijskih sustava. Plinska mreža zahtijeva kontinuirano održavanje, obnovu i ulaganja, neovisno o tome raste li potrošnja ili se smanjuje.
Ako se pritom smanjuju distribuirane količine plina, a troškovi održavanja infrastrukture ostaju jednaki ili rastu, jasno je da postojeći modeli financiranja dolaze pod sve veći pritisak. Tijekom mandata želio bih pridonijeti kvalitetnijem dijalogu između energetskih subjekata, Hrvatske energetske regulatorne agencije, resornog ministarstva i drugih nadležnih institucija.
Posebno važnim smatram unapređenje tarifnog i regulatornog okvira, poticanje digitalizacije distribucijskih sustava te stvaranje uvjeta za dugoročno planiranje investicija. Jednako tako, želim da Udruženje bude aktivan sudionik rasprava o budućnosti plina u Hrvatskoj, uključujući mogućnosti korištenja biometana i drugih obnovljivih plinova.
Naš cilj ne može biti samo očuvanje postojećeg sustava, nego njegova prilagodba novim energetskim okolnostima. Energetska tranzicija mora biti provediva, ekonomski održiva i socijalno prihvatljiva, a pritom ne smijemo ugroziti sigurnost opskrbe.
BJLive: Sezona grijanja već je počela, a građane najviše zanima koliko će ih grijanje koštati. Kako ocjenjujete trenutačno stanje na tržištu plina i mogu li kućanstva ove zime očekivati stabilne cijene ili postoji prostor za nova poskupljenja?
Tržište prirodnog plina danas je stabilnije nego u razdoblju najveće energetske krize, kada smo svjedočili izrazito velikim oscilacijama cijena i ozbiljnoj neizvjesnosti u pogledu sigurnosti opskrbe. Međutim, to ne znači da su nestali svi rizici.
Europsko tržište plina i dalje je osjetljivo na geopolitičke okolnosti, vremenske prilike, potražnju za ukapljenim prirodnim plinom i stanje skladišnih kapaciteta. Posebno tijekom zime, kada potrošnja raste, ti čimbenici mogu utjecati na veleprodajne cijene. Za hrvatska kućanstva važno je naglasiti da se cijena plina u sustavu javne usluge ne mijenja svakodnevno u skladu s burzovnim kretanjima.
Ona se određuje u okviru reguliranog sustava, uz primjenu važećih odluka Hrvatske energetske regulatorne agencije i državnih mjera. Za razdoblje od 1. listopada do 31. prosinca 2026. godine donesena je odluka o tarifnim stavkama javne usluge, dok je Vlada produljila subvencioniranje dijela krajnje cijene plina do 31. ožujka 2027. godine.
Zbog toga kućanstva koja koriste javnu uslugu imaju određenu razinu predvidljivosti troškova, barem unutar razdoblja za koje su cijene i mjere utvrđene. Ipak, ne bi bilo odgovorno obećavati da cijene neće rasti tijekom cijele zime ili nakon nje. Buduća kretanja ovisit će o tržišnim uvjetima, regulatornim odlukama i državnoj energetskoj politici.
Pritom bih naglasio da veći zimski račun ne mora značiti da je uzrok povećanje cijene plina. Tijekom hladnijih mjeseci raste potrošnja, a upravo ona često ima najveći utjecaj na konačan iznos računa, a svatko može utjecati na svoju potrošnju i time pridonijeti svom smanjenju računa.
BJLive: Država je nastavila subvencionirati cijenu plina za kućanstva, no takve mjere ne mogu trajati neograničeno. Koliko su današnje cijene realne i što bi se moglo dogoditi nakon prestanka državnih subvencija? Može li grijanje na plin ponovno postati ozbiljan financijski teret za građane?
Današnje cijene plina za kućanstva potrebno je promatrati u kontekstu državnih intervencija koje su uvedene kako bi se ublažile posljedice energetske krize. Te su mjere imale važnu socijalnu i gospodarsku funkciju jer su spriječile da se nagli rast tržišnih cijena u cijelosti prenese na građane.
Međutim, treba razlikovati tržišnu cijenu nabave plina, reguliranu cijenu javne usluge i iznos koji građani stvarno plaćaju nakon subvencije. To nisu iste kategorije. Prema važećoj odluci Vlade, za distribucijsko područje Gradske plinare Bjelovar subvencija od 1. listopada 2026. do 31. ožujka 2027. iznosi 0,0105 eura po kilovatsatu.
To znači da bi, uz nepromijenjene ostale elemente cijene, prestanak takve subvencije povećao trošak za 10,50 eura na svakih 1.000 kWh potrošnje, prije učinka PDV-a. Na primjer, za kućanstvo s godišnjom potrošnjom od 12.000 kWh riječ je o približno 126 eura godišnje razlike prije PDV-a, pod pretpostavkom da bi isti iznos subvencije vrijedio za cijelu godinu i da se ostali elementi cijene ne bi mijenjali.
To je ilustrativan izračun, a ne prognoza budućih računa. Smatram da se subvencije ne mogu promatrati kao trajno rješenje. Dugoročno je potrebno razvijati sustav u kojem cijene odražavaju opravdane troškove nabave, distribucije i opskrbe, uz ciljanu zaštitu energetski ugroženih kupaca.
Naglo ukidanje subvencija, bez odgovarajućeg prijelaznog razdoblja, moglo bi predstavljati značajan udar na kućne proračune, osobito za građane s nižim primanjima i one koji žive u energetski neučinkovitim objektima. Zato smatram da eventualno smanjivanje državnih potpora mora biti postupno, predvidljivo i pravodobno iskomunicirano s građanima.
BJLive: Proteklih mjeseci dio građana Bjelovara žalio se na neuobičajeno visoke račune za plin, uključujući slučajeve u kojima su računi bili višestruko veći od prethodnih. Koliko takve situacije mogu biti povezane s procijenjenom potrošnjom i naknadnim očitanjima brojila? Kako u praksi funkcionira razmjena podataka između distributera i opskrbljivača?
Razumijem zabrinutost građana kada zaprime račun koji je znatno veći od prethodnih, posebno kada se radi o višestrukom povećanju iznosa. Takve situacije zahtijevaju detaljnu provjeru jer uzroci mogu biti različiti. Jedan od najčešćih razloga svakako je razlika između procijenjene i stvarno utvrđene potrošnje plina.
Naime, kada se obračun za određeno razdoblje temelji na procjeni, ona ne mora u potpunosti odgovarati stvarnoj potrošnji. Ako je procjena bila niža od stvarne potrošnje, prilikom sljedećeg očitanja nastaje razlika koju je potrebno obračunati. U takvom slučaju građanin može dobiti znatno veći račun, iako se stvarna potrošnja odnosi na dulje razdoblje.
To samo po sebi ne znači da je došlo do pogreške u mjerenju, ali ne znači ni da je svaki tako izdani račun automatski ispravan. Važno je objasniti i podjelu odgovornosti. Operator distribucijskog sustava, u ovom slučaju Gradska plinara Bjelovar, odgovoran je za mjerenje i utvrđivanje potrošnje na obračunskim mjernim mjestima, u skladu s propisanim pravilima.
Podaci o potrošnji dostavljaju se opskrbljivaču, koji ih koristi za obračun i izdavanje računa krajnjim kupcima. Na području Bjelovara opskrbu u obvezi javne usluge obavlja tvrtka E.ON Plin. Ukoliko građanin sumnja u ispravnost računa, potrebno je provjeriti početno i završno stanje brojila, razdoblje na koje se obračun odnosi, je li korištena procjena ili stvarno očitanje te jesu li primijenjene odgovarajuće cijene.
Točan i razumljiv obračun potrošnje jednako je važan za povjerenje građana kao i sama sigurnost isporuke plina.
BJLive: Građanima često nije jasna razlika između Gradske plinare Bjelovar, koja distribuira plin, i E.ON-a, koji obavlja opskrbu. Možete li objasniti gdje završava odgovornost distributera, a gdje počinje odgovornost opskrbljivača? Kome se građani trebaju obratiti kada sumnjaju u ispravnost obračuna potrošnje?
Razlika između distributera i opskrbljivača građanima često nije dovoljno jasna, a upravo je ona ključna za razumijevanje načina funkcioniranja tržišta plina. Gradska plinara Bjelovar operator je distribucijskog sustava. Naša je temeljna zadaća upravljanje distribucijskom mrežom, njezino održavanje i razvoj, osiguravanje sigurnog i pouzdanog transporta plina kroz lokalnu mrežu te obavljanje poslova vezanih uz priključke, mjerna mjesta i utvrđivanje potrošnje.
S druge strane, opskrbljivač kupuje plin i prodaje ga krajnjim kupcima, sklapa ugovore o opskrbi, obračunava isporučene količine prema važećim uvjetima i izdaje račune. Pojednostavljeno rečeno, distributer osigurava da plin sigurno dođe do mjernog mjesta, a opskrbljivač ga prodaje kupcu i naplaćuje isporučenu energiju.
Sukladno važećim propisima plinomjeri kod kućanstava se očitavaju 2 puta godišnje odnosno svakih 6 mjeseci, a u međurazdoblju Opskrbljivač koristi svoj sustav procijene potrošnje plina. Isto tako svaki Opskrbljivač omogućuje i samoočitanje plinomjera sukladno važećim uvjetima Opskrbljivača, te svaki potrošač može u tom vremenskom razdoblju između 2 očitanja sam očitavati plinomjer i stanje svog plinomjera dostavljati svom Opskrbljivaču.
U takvim slučajevima samoočitanja u koliko su očitanja potrošača točna i pravovremena ne bi trebalo dolaziti do nikakvih odstupanja između obračunatih i stvarno isporučenih količina. Problem nastaje kod onih potrošača koji ne koriste tu mogućnost već se očitanje plinomjera sukladno propisima radi jednom u 6 mjeseci, a u tom međurazdoblju Opskrbljivač radi sam procijene potrošnje jer mu stvarno stanje potrošnje nije poznato.
Kada građanin sumnja u ispravnost izdanog računa, prvi korak trebao bi biti obraćanje opskrbljivaču koji je račun izdao. Ako se sumnja odnosi na očitano stanje brojila, utvrđenu potrošnju ili tehničku ispravnost mjerenja, u provjeru se uključuje operator distribucijskog sustava.
Važno je da građani pritom znaju kako opskrbljivač i distributer imaju međusobno povezane, ali zakonski različite odgovornosti. Naš je interes da se svaki opravdani prigovor riješi u što kraćem roku i da građanin dobije razumljivo objašnjenje.
Ako kupac nije zadovoljan odgovorom, može koristiti daljnje postupke zaštite prava predviđene energetskim i potrošačkim propisima, uključujući obraćanje HERA-i u pitanjima iz njezine nadležnosti.
BJLive: Postoji li mogućnost unapređenja sustava očitanja plinomjera kako bi se smanjio broj procijenjenih obračuna i naknadnih korekcija? Koliko je realno očekivati širu primjenu pametnih plinomjera i daljinskog očitanja na području Bjelovara?
Unapređenje sustava očitanja plinomjera svakako je jedan od važnih smjerova razvoja distribucijske djelatnosti. Tradicionalni način očitanja zahtijeva fizički pristup mjernom mjestu, što može predstavljati izazov kada brojilo nije dostupno ili kada očitanje iz drugih razloga nije moguće provesti. U takvim situacijama može doći do primjene procijenjene potrošnje i naknadnih obračunskih korekcija.
Primjena tehnologija daljinskog očitanja omogućila bi pravodobnije prikupljanje podataka, smanjivanje potrebe za procjenama i kvalitetniju razmjenu informacija između distributera i opskrbljivača. Takvi sustavi mogu pridonijeti i učinkovitijem poslovanju distributera jer omogućuju automatizaciju dijela procesa te lakše praćenje potrošnje.
Međutim, uvođenje pametnih plinomjera potrebno je promatrati i s ekonomskog aspekta. Zamjena velikog broja postojećih brojila, uspostava komunikacijske infrastrukture i prilagodba informacijskih sustava zahtijevaju značajna financijska sredstva.
Na području Bjelovara riječ je o distribucijskom sustavu s približno 15.000 priključenih korisnika, zbog čega svaka šira modernizacija mjernog sustava predstavlja ozbiljan investicijski zahvat. Smatram da bi najracionalniji pristup bio postupno uvođenje daljinskog očitanja, uz analizu troškova i koristi, počevši od mjernih mjesta na kojima takva tehnologija donosi najveće operativne prednosti.
Pritom je važno osigurati odgovarajući regulatorni okvir kako troškovi digitalizacije ne bi ugrozili redovito održavanje i sigurnost distribucijske mreže. Dugoročno, digitalizacija nije pitanje hoće li se dogoditi, nego kojom će se dinamikom i pod kojim financijskim uvjetima provoditi.
BJLive: Bjelovar je ranije imao problema s opskrbom plinom za zajedničke kotlovnice koje griju oko 1400 stanova. Kako danas gledate na tu situaciju i što se iz nje može naučiti?
Postoje li određeni rizici ili okolnosti na koje bi stanari i predstavnici suvlasnika trebali obratiti pozornost tijekom ove ogrjevne sezone?
Situacija sa zajedničkim kotlovnicama u Bjelovaru pokazala je koliko je važno imati jasno uređene odnose između svih sudionika u sustavu opskrbe plinom i proizvodnje toplinske energije. Problemi koji su se pojavili nakon promjene opskrbljivača plinom upozorili su na određene nedostatke u organizaciji i ugovaranju opskrbe zajedničkih kotlovnica, ali i na potrebu jasnijeg zakonskog definiranja odgovornosti pojedinih sudionika.
Pozitivnim smatram što je tijekom 2025. godine, kroz razgovore i suradnju uključenih strana, pronađeno rješenje za velik broj stanara, čime je izbjegnuto značajnije povećanje troškova grijanja. Međutim, iskustvo je pokazalo da takva pitanja ne smiju ovisiti isključivo o pojedinačnim dogovorima, nego moraju biti sustavno uređena.
Upravo su izmjene i dopune Zakona o tržištu toplinske energije iz 2025. godine donijele važna rješenja. Posebno bih izdvojio članak 11. Zakona, kojim je preciznije uređena djelatnost kupca toplinske energije, odnosno osobe koja u ime i za račun suvlasnika organizira nabavu energenta, upravljanje sustavom grijanja te obračun i naplatu toplinske energije.
Zakon propisuje da odluku o izboru kupca toplinske energije donose suvlasnici natpolovičnom većinom glasova, računajući prema suvlasničkim dijelovima. Ako takva odluka nije donesena do 10. rujna, predstavnik suvlasnika dužan je do 15. rujna podnijeti zahtjev za isporuku toplinske energije dosadašnjem opskrbljivaču toplinskom energijom u centralnom ili zatvorenom toplinskom sustavu, odnosno upravitelju zgrade u samostalnom toplinskom sustavu.
Zakon pritom propisuje i obvezu prihvaćanja takvog zahtjeva. To je važan mehanizam kojim se nastoji spriječiti da zgrade zbog nepostojanja dogovora među suvlasnicima ostanu bez organiziranog modela isporuke i obračuna toplinske energije. Kod zajedničkih plinskih kotlovnica posebno je važno utvrditi kojem toplinskom sustavu pripadaju, jer o tome ovise konkretne zakonske obveze.
Za ovu ogrjevnu sezonu posebno bih upozorio predstavnike suvlasnika i upravitelje zgrada da provjere jesu li ugovorni odnosi usklađeni s važećim zakonskim odredbama, tko obavlja djelatnost kupca toplinske energije, na koji se način nabavlja plin te kako se troškovi grijanja raspodjeljuju između pojedinih stanova i poslovnih prostora.
Važno je istaknuti i da je zakonskim izmjenama jasnije uređeno razgraničenje individualnih i zajedničkih troškova toplinske energije, kao i obveza transparentnog obračuna. To bi građanima trebalo omogućiti bolji uvid u strukturu njihovih računa i olakšati provjeru eventualnih nepravilnosti.
Dodatno, Zakon predviđa daljnju modernizaciju sustava mjerenja i obvezu osiguravanja daljinskog očitanja mjerila za zgrade do 1. siječnja 2027. godine, što bi trebalo pridonijeti kvalitetnijem praćenju potrošnje i točnijem obračunu. Što se tiče Gradske plinare Bjelovar, naša je odgovornost kao operatora distribucijskog sustava osigurati sigurnu i pouzdanu distribuciju plina do obračunskog mjernog mjesta (znači do kotlovnice) te izvršavati obveze mjerenja i dostave podataka o potrošnji u skladu s propisima.
Tu sve naše ingerencije prestaju, a to znači da mi nemamo nikakve ingerencije niti nad sustavom opskrbe plinom, niti upravljanja kotlovnicom, održavanjem kotlovnice ili obračunima unutar kotlovnice. Pritom treba jasno razlikovati distribuciju plina od djelatnosti kupca toplinske energije, opskrbe plinom, upravljanja kotlovnicama i raspodjele troškova grijanja krajnjim korisnicima.
Smatram da je najvažnija pouka iz prethodnih događaja potreba za pravodobnom komunikacijom, jasnim ugovornim odnosima i dosljednom primjenom zakonskih odredbi. Građani moraju znati tko je odgovoran za koji dio sustava, kome se mogu obratiti u slučaju problema i na koji se način formiraju njihovi troškovi grijanja.
Naš zajednički cilj mora biti da se situacije poput one iz prethodnih ogrjevnih sezona više ne ponavljaju te da stanari imaju sigurnu opskrbu, transparentne obračune i predvidljive uvjete grijanja.
BJLive: Gradska plinara Bjelovar upravlja distribucijskom mrežom dugom gotovo 500 kilometara na području Bjelovara i okolnih općina. U kakvom je stanju ta infrastruktura, koliko se ulaže u njezino održavanje i modernizaciju te koji su najvažniji planirani projekti?
Gradska plinara Bjelovar upravlja razgranatim distribucijskim sustavom koji obuhvaća grad Bjelovar i devet okolnih općina. Riječ je o mreži dugoj gotovo 500 kilometara, putem koje se osigurava distribucija plina za približno 15.000 priključenih korisnika. Takva infrastruktura zahtijeva kontinuiranu brigu, redovito održavanje, nadzor i pravodobnu obnovu pojedinih dijelova sustava.
Kod ocjene stanja distribucijske mreže važno je naglasiti da starost plinovoda sama po sebi nije jedini pokazatelj njegove sigurnosti ili potrebe za zamjenom. Potrebno je uzeti u obzir materijal, tehničko stanje, radne uvjete, rezultate pregleda i ispitivanja te povijest eventualnih kvarova.
Prioritet svakog operatora distribucijskog sustava mora biti sigurnost korisnika i pouzdanost isporuke plina. Upravo zato smatram da ulaganja treba planirati na temelju stvarnog stanja infrastrukture i procjene rizika, a ne isključivo prema starosti pojedinih dijelova mreže.
Uz održavanje i obnovu plinovoda, sve važniju ulogu imaju modernizacija mjerno- regulacijske opreme, unapređenje sustava nadzora, digitalizacija tehničke dokumentacije i razvoj učinkovitijih sustava upravljanja distribucijskom mrežom. Poseban izazov predstavlja činjenica da distribucijska infrastruktura ima dug životni vijek, dok se energetska politika i regulatorni uvjeti mogu mijenjati znatno brže.
Zbog toga je važno osigurati stabilan investicijski okvir koji omogućuje dugoročno planiranje. Naš temeljni cilj mora ostati sigurna, pouzdana i ekonomski održiva distribucija plina za sve korisnike na našem području.
BJLive: Gradska plinara Bjelovar u vlasništvu je Gradske plinare Zagreb. Kako funkcionira ta vlasnička povezanost i koliko ona utječe na poslovanje, investicije i razvoj distribucijske mreže na bjelovarskom području?
Gradska plinara Bjelovar od 2018. godine nalazi se u vlasništvu Gradske plinare Zagreb. Riječ je o vlasničkoj povezanosti dvaju društava koja posluju u reguliranoj energetskoj djelatnosti distribucije plina. Važno je naglasiti da Gradska plinara Bjelovar i dalje djeluje kao zasebno trgovačko društvo i operator distribucijskog sustava na svojem distribucijskom području, s odgovornostima koje proizlaze iz energetskih propisa i dozvole za obavljanje djelatnosti.
Vlasnička povezanost može predstavljati prednost u pogledu razmjene stručnih iskustava, tehničkih znanja, organizacijskih rješenja i planiranja razvoja infrastrukture. Distribucija plina tehnički je zahtjevna djelatnost u kojoj su stručnost zaposlenika, sigurnosni standardi i kvalitetno upravljanje imovinom od iznimne važnosti.
Suradnja između povezanih društava može pridonijeti učinkovitijem korištenju raspoloživih resursa i primjeni kvalitetnih poslovnih i tehničkih rješenja. Međutim, jednako je važno naglasiti da se poslovanje i ulaganja Gradske plinare Bjelovar moraju temeljiti na stvarnim potrebama njezina distribucijskog područja, stanju infrastrukture i regulatornim obvezama.
Naš je interes da korisnici na području Bjelovara i okolnih općina imaju siguran, pouzdan i kvalitetan distribucijski sustav. Vlasnička povezanost s Gradskom plinarom Zagreb pritom je dodatna prednost, ali ne mijenja našu odgovornost prema korisnicima i lokalnoj zajednici.
BJLive: Ranije ste upozoravali na probleme s distribucijskim tarifama i nedostatnim sredstvima za ulaganja u plinsku infrastrukturu. Je li se situacija u međuvremenu promijenila? Omogućuju li sadašnje tarife distributerima održivo poslovanje i potrebna ulaganja u sigurnost i razvoj mreže?
Pitanje distribucijskih tarifa jedno je od ključnih pitanja dugoročne održivosti plinskog sektora i upravo će ono biti među važnijim temama kojima se želim baviti kroz rad Udruženja pri Hrvatskoj gospodarskoj komori. Distribucija plina regulirana je energetska djelatnost, što znači da operatori distribucijskih sustava ne određuju samostalno cijene svojih usluga.
Tarifne stavke utvrđuje Hrvatska energetska regulatorna agencija prema propisanoj metodologiji. U proteklom razdoblju distributeri su se suočavali s rastom troškova materijala, opreme, radne snage i izvođenja radova. Istodobno, na pojedinim distribucijskim područjima prisutni su stagnacija ili smanjenje potrošnje plina, što dodatno otežava financiranje infrastrukture.
Od 1. listopada 2025. godine na snazi su nove tarifne stavke za distribuciju plina. Na području Gradske plinare Bjelovar, primjerice, varijabilna tarifna stavka za model TM2 povećana je s 0,0064 na 0,0069 eura po kilovatsatu za 2026. godinu. To je pomak u tarifnom okviru, ali sama činjenica da su određene tarife povećane ne znači automatski da su riješeni svi problemi financijske održivosti.
Distribucijski sustavi imaju visoke fiksne troškove. Mrežu je potrebno održavati, nadzirati i obnavljati neovisno o tome koliko plina kroz nju prolazi. Ako se distribuirane količine smanjuju, trošak održavanja po jedinici distribuirane energije može rasti.
Posebno je važno da regulatorni okvir prepoznaje opravdane investicijske potrebe, troškove sigurnosti i modernizacije sustava te omogućuje razuman povrat na ulaganja. Pritom ne zagovaram nekontrolirano povećavanje distribucijskih tarifa. Potrebno je pronaći ravnotežu između financijske održivosti operatora i prihvatljivih troškova za krajnje korisnike.
Dugoročno gledano, odgađanje nužnih ulaganja nije u interesu ni distributera ni građana. Infrastruktura koja se ne održava pravodobno može u budućnosti zahtijevati znatno skuplje zahvate, a da ne govorimo o pitanju sigurnosti za ljude, imovinu i okolinu..
Zato smatram da je potreban kontinuiran i argumentiran dijalog s regulatorom, utemeljen na stvarnim troškovima, planovima razvoja i dugoročnim projekcijama potrošnje. Distribucijska tarifa nije samo poslovni prihod operatora, nego i jedan od temeljnih preduvjeta sigurnosti i pouzdanosti plinskog sustava.
BJLive: Europska energetska politika sve se snažnije okreće obnovljivim izvorima energije, a građani sve češće razmišljaju o dizalicama topline i drugim alternativama. Kakva je, prema vašem mišljenju, dugoročna budućnost prirodnog plina u Hrvatskoj? Ima li plin i dalje perspektivu kao energent za grijanje kućanstava?
Smatram da prirodni plin i dalje ima važnu ulogu u hrvatskom energetskom sustavu, ali isto tako moramo biti svjesni da se njegova dugoročna pozicija mijenja. Europska energetska politika usmjerena je prema dekarbonizaciji, povećanju energetske učinkovitosti i smanjenju emisija stakleničkih plinova. U tom kontekstu prirodni plin, kao fosilno gorivo, dugoročno će biti izložen sve većem pritisku.
Međutim, energetska tranzicija nije proces koji se može provesti preko noći niti su tehnička i ekonomska rješenja jednako primjenjiva na svim područjima i u svim vrstama objekata. Plin će i u razdoblju energetske tranzicije imati važnu ulogu jer ukupna Hrvatska potrošnja plina na razini je 28 TWh godišnje što iznosi otprilike 5 godišnjih proizvodnji nuklearne elektrane Krško, dok je primjerice samo usporedbe radi ukupna potrošnja električne energije RH na razini 18 TWh.
U tom tranzicijskom razdoblju tako veliku količinu energije neće biti lako ni brzo ni jednostavno supstituirati, a da ne govorimo o potrebnim velikim investicijama u prijenosne i distribucijske sustave električne energije kao i svu ostalu opremu i infrastrukturu koja idu do razine svakog krajnjeg potrošača.
Svaki današnji potrošač plina koji koristi plin morati će investirati u svoj sustav grijanja da bi se plin zamijenio nekim drugim sustavom grijanja. To ne samo da će tražiti velike investicije na svim razinama nego i vrijeme potrebno da bi se došlo do ostvarenja takvog cilja. U Hrvatskoj postoji razvijena plinska distribucijska infrastruktura, osobito u kontinentalnom dijelu zemlje.
Velik broj kućanstava koristi plin za grijanje, pripremu potrošne tople vode i kuhanje. Za mnoge od tih korisnika prelazak na alternativne sustave grijanja podrazumijeva značajna početna ulaganja, a ponekad i dodatne zahvate na instalacijama, sustavima grijanja i toplinskoj ovojnici zgrade.
Dizalice topline svakako predstavljaju važnu tehnologiju energetske tranzicije, osobito u dobro izoliranim objektima s odgovarajućim sustavima grijanja. Međutim, nije stručno opravdano tvrditi da su one u svakom slučaju i za svakog korisnika automatski najbolje ili najisplativije rješenje.
Odluka o promjeni energenta mora se temeljiti na analizi ukupnih troškova ulaganja, potrošnje energije, tehničkih mogućnosti objekta i očekivanog vijeka trajanja sustava. Budućnost plinske infrastrukture vidim i u mogućnosti njezine postupne prilagodbe obnovljivim i niskougljičnim plinovima, prije svega biometanu, ondje gdje za to postoje tehnički i gospodarski uvjeti.
Ipak, potrebno je biti realan. Biometan i drugi alternativni plinovi ne mogu se bez dodatnih ulaganja, odgovarajuće proizvodnje i prilagodbe sustava jednostavno promatrati kao potpuna zamjena za današnje količine prirodnog plina. Zato smatram da budućnost neće biti jednaka za sve distribucijske sustave i sve kategorije korisnika.
Na nekim područjima elektrifikacija grijanja bit će brža i ekonomski opravdanija, dok će na drugima plinska infrastruktura još dugo imati važnu ulogu. Naš zadatak nije suprotstavljati se energetskoj tranziciji, nego osigurati da se ona provodi racionalno, uz očuvanje sigurnosti opskrbe energijom i uvažavanje stvarnih ekonomskih mogućnosti građana i gospodarstva.
BJLive: Za kraj, što biste poručili građanima koji sa zabrinutošću očekuju prve veće račune za grijanje? Na što bi trebali posebno obratiti pozornost kada je riječ o potrošnji, očitanju brojila i kontroli troškova?
