Foto: Robert Jadan
KUD Bjelovar predstavio je moslavačku tradiciju na državnoj smotri folklora, a kući se vratili s još nečim vrijednim – novim prijateljstvima, lijepim uspomenama i potvrdom da folklor povezuje ljude mnogo snažnije od same pjesme i plesa.
Pjesmom i plesom predstavili su svoj kraj, ponosno stali na državnu folklornu pozornicu, a potom s folklorašima iz drugih dijelova Hrvatske podijelili trenutke koji se pamte dugo nakon završetka nastupa.
Ponosno predstavili KUD, Bjelovar i svoju županiju

Naime, članovi KUD-a Bjelovar sudjelovali su na 33. Susretu hrvatskih folklornih ansambala u Čakovcu, gdje su predstavili dio bogate tradicije moslavačkog kraja.
Pred publikom i stručnim žirijem izveli su koreografiju ”Sadila sam vitu Jelu” autorice Valentine Šepak Molnar, predstavljajući pjesmu, ples i kulturnu baštinu svojega kraja. Bio je to nastup kojim su ponosno predstavili ne samo svoj KUD nego i Bjelovar te Bjelovarsko-bilogorsku županiju.
Ipak, kako su sami istaknuli nakon povratka, najljepši trenuci ovakvih susreta često se ne događaju pod svjetlima pozornice.
Kad pjesma završi, druženje se nastavlja

Zagrljaji s folklorašima iz drugih krajeva, zajednička pjesma, ples i nova poznanstva obilježili su njihovo gostovanje u Čakovcu. Upravo su ti spontani trenuci još jednom pokazali koliko folklor znači onima koji ga žive – ne samo kao oblik očuvanja tradicije nego i kao priliku za povezivanje ljudi koji dijele istu ljubav.
Na takvim susretima svaka sredina donosi dio svoje priče, običaja i nasljeđa, a susreti među folklorašima stvaraju prostor za razmjenu iskustava, međusobno upoznavanje i prijateljstva koja se nastavljaju i nakon povratka kući.
Zato uspjeh jednog folklornog gostovanja nije samo u izvedbi koreografije, nego i u svemu onome što sudionici ponesu sa sobom – novim poznanstvima, zajedničkim uspomenama i osjećaju pripadnosti velikoj folklornoj obitelji.
Moslavina predstavljena s ponosom

Sudjelovanjem na 33. Susretu hrvatskih folklornih ansambala KUD Bjelovar još je jednom dobio priliku predstaviti tradiciju svojega kraja na nacionalnoj razini. Koreografijom ”Sadila sam vitu Jelu” publici su približili dio moslavačke folklorne baštine i pokazali koliko je važno njegovati pjesme i plesove koji se prenose s generacije na generaciju.
Iz Čakovca su se vratili ponosni na svoj nastup, sretni zbog druženja i bogatiji za još jedno lijepo iskustvo.
Upravo u tome leži posebna vrijednost folklora.
On čuva ono što smo naslijedili od prethodnih generacija, ali istodobno stvara nove uspomene, povezuje različite krajeve i pretvara ljude koji dijele istu strast u prijatelje.
Jer folklor nije samo ono što pokazujemo na pozornici – to je i ono što zajedno živimo kada se glazba nastavi, koraci spontano krenu, a ljudi koji su se tek upoznali zapjevaju kao stari prijatelji. (ika)











