Piše: Ivan Karačony (ivankaracony@gmail.com) / Foto: Željko Šmid
Đuro (80) i Marija (78) Ožegović, rođena Vinković, iz Prespe, nedaleko od Bjelovara, proslavili su 60 godina braka, poznatih kao ‘’dijamantni pir’’, jubilej koji je veliko blago, pravi primjer ljubavi i izdržljivosti.
Iako je tih šest desetljeća zajedničkog života bilo ispunjeno i izazovima, kažu da su se svi oni lakše prebrodili zahvaljujući ljubavi i međusobnom razumijevanju. Na kraju se uvijek pamte samo oni najljepši trenuci.
Recept za uspješan brak
– Da bi brak bio dug i uspješan, moraš imati puno strpljenja i ljubavi prema osobi s kojom si vezan. Tada se sve drugo lakše prebrodi i zaboravi. Bez ljubavi, život nije potpun – s toplinom u glasu nam govori Marija.
– Đuro je radio u Pošti i često je morao imati svoj prijevoz. Nije ga bilo po cijelu noć kod kuće. Morala sam to prihvatiti i nastaviti dalje. Jedini način bio je da se trudimo i volimo, bez da se zadržavamo na svemu lošem. Bez puno oprosta, ništa ne bi uspjelo – dodaje Marija uz osmijeh.
Upoznali su se u djetinjstvu
Đuro i Marija upoznali su se još u djetinjstvu. Zbog toga što su odrasli u istom selu, često su se družili, a ljubav se među njima pojavila tek u tinejdžerskim godinama.
– Kao djeca, provodili smo mnogo vremena zajedno. Tada nije bilo televizora ni mobitela, pa je sve bilo iskrenije i ljepše. Kad sam 1963. godine otišao u vojsku, Marija je plakala za mnom. Vratio sam se u rujnu 1964., a već u studenom smo se vjenčali. Nisam nastavio školovanje nakon osnovne škole. Nakon vjenčanja sam radio po selu i šumama, bilo je jako teško. Tek sam 1970. godine dobio posao u Pošti i tada je život postao puno lakši. Bilo je sigurno i stabilno, a radio sam tamo sve do 2005. godine – prisjeća se Đuro.
Nesuglasice se uvijek riješe ako postoji ljubav
Međutim, nisu uvijek bilo lako.
– Marija je bila kućanica, a za njezinu poljoprivrednu mirovinu plaćali smo socijalno osiguranje. Imamo troje djece i Marija se stvarno potrudila oko njih. Bilo je puno obveza, znala je ujutro voditi jedno dijete doktoru u Bjelovar, a drugo popodne. Nije bilo lako, nisu postojale socijalne naknade, ni autobusi. Ponekad smo imali nesuglasice, obično zbog financijskih teškoća. Tada je svatko od nas osjećao da je netko kriv. No, kad sam našao stabilan posao, stvari su se počele mijenjati na bolje – iskren je Đuro.
Ponosni na djecu, unuke i praunučad
Danas, nakon svih tih godina, oboje su ponosni na svoju djecu. Rada, Nada i Zdravko njihova su najveća sreća, a unučad i praunučad su im dodatni izvor radosti.
– Ponosni smo na našu djecu i jako ih volimo. Nadamo se da oni osjećaju isto prema nama – poručio je s osmijehom ovaj divni par.
Na kraju, Marija kaže da joj je život prošao ”kao u snu”, a možda je to jedna poruka svim mladima;
Iskoristite svaki trenutak svog života na najbolji mogući način. Volite svoje bližnje, imajte strpljenja i razumijevanja za njih, i na kraju, uvijek čuvajte svoj obraz. Jer, kao što kažu; Sve se može oprati, samo obraz nikada”.
Za kraj, ovim dragim ljudima želimo mnogo zdravlja, sreće i još puno godina sretnog života u zajedništvu. (ika)
