Piše: Goran Matejak, audiofil i veliki zaljubljenik u glazbu
Neke vijesti čovjeka jednostavno zaustave. Natjeraju ga da na trenutak zastane, prisjeti se nekih drugih vremena i ponovno posluša pjesme koje su ga pratile kroz život.
Odlazak Miše Hrnjaka jedna je od takvih vijesti.
Postoje glazbenici koji svojim instrumentom ne stvaraju samo ritam, nego postaju dio identiteta benda, dio jednog vremena i naših osobnih uspomena. Mišo Hrnjak bio je upravo jedan od njih.
Bas koji je Azri dao prepoznatljiv zvuk
Njegov odlazak posebno će pogoditi sve one koji su odrasli uz Azru, uz pjesme koje su obilježile jedno vrijeme i ostavile neizbrisiv trag na generacijama slušatelja.
Njegov bas nije bio tek pratnja Štulićevim riječima i gitari. Bio je čvrst, prepoznatljiv, ponekad gotovo jednako važan kao i sama melodija.
U tim bas-dionicama bilo je nečega sirovog, neposrednog i iskrenog. Upravo onoga što je Azru činilo toliko posebnom.
Otišao je od pozornica, ali njegova glazba nikada nije utihnula
Mišo je nakon odlaska iz Azre odabrao drukčiji život, daleko od pozornica, reflektora i svega što dolazi s glazbenom slavom.
No, koliko god se čovjek udaljio od nekog vremena, ono što je u njemu stvorio ostaje.
Ploče se i dalje vrte, pjesme se i dalje pjevaju, a njegove bas-dionice nastavljaju živjeti u njima.
Kad se zavrti stara ploča, vrate se i neka druga vremena
Kao ljubitelj glazbe, oduvijek sam vjerovao da postoje albumi koji s godinama ne gube vrijednost. Naprotiv, vrijeme im daje neku novu dubinu, a nama priliku da ih čujemo i doživimo drukčije nego prije.
Danas, kada ponovno stavimo na gramofon Azru, Sunčanu stranu ulice ili Filigranske pločnike, ne slušamo samo pjesme.
Slušamo jedno vrijeme. Jednu energiju. Mladost, uspomene i ljude koji su svojim talentom stvorili nešto što će trajati mnogo dulje od njih samih.
Mišo Hrnjak možda je napustio Azru prije nego što je njezina priča bila završena, ali njegov bas ostao je zauvijek utkan u njezinu glazbu.
Neki ljudi odlaze, ali njihove note ostaju zauvijek
I zato ćemo ga se, svaki put kada začujemo prve taktove neke od tih pjesama, ponovno sjetiti.
Ne samo kao glazbenika koji je svirao u jednom od najvažnijih bendova ovih prostora, nego kao čovjeka koji je svojim instrumentom pomogao stvoriti zvuk koji je obilježio generacije.
Hvala ti, Mišo, za sve note, za sve pjesme i za dio povijesti rocka koji si nam ostavio.
Jer neke se stvari ne mogu ponoviti. Neki ljudi ne mogu se zamijeniti.
A neke bas-dionice ostaju zauvijek.
Počivaj u miru.
Mišo Hrnjak (25. travnja 1960. godine – 31. listopada 2026. godine)
