Na današnji dan, 11. lipnja 1871. godine, u mjestu Desno Trebarjevo kod Siska rođen je jedan od velikana hrvatske povijesti, političar, književnik i publicist Stjepan Radić.
Studirao je pravo u Zagrebu, Pragu i Budimpešti odakle je izbačen zbog sukoba s policijom. Na kraju je diplomirao u Parizu. Već za studentskih dana politički je aktivan pa tako 1895. godine, prilikom boravka cara i kralja Franje Josipa u Zagrebu, sudjeluje u spaljivanju mađarske zastave zbog čega je osuđen na šest mjeseci zatvora.
Nekoliko puta završio u zatvoru
Nakon završetka studija bavi se novinarstvom, a 1904. godine zajedno s bratom Antunom (rođen na isti dan 1868.), osniva Hrvatsku pučku seljačku stranku. Braća Radić zalažu se za rješavanje agrarnog, socijalnog i nacionalnog pitanja Hrvata u Austro-Ugarskoj, uvođenje općeg prava glasa te formiranja treće, slavenske, teritorijalne cjeline unutar Monarhije. S
Stjepan Radić u Hrvatski sabor prvi puta je izabran 1908. godine, a nakon osnivanja Kraljevine SHS njegova stranka postaje najjača u Hrvatskoj i mijenja ime u Hrvatska republikanska seljačka stranka. Pridjevak republikanska i protivljenje centralističkom i unitarističkom režimu dovodi Radića u česte sukobe s vlastima zbog čega je nekoliko puta završio u zatvoru.
Protiv centralističke politike
Balansirajući između težnji hrvatskog naroda i realnih političkih prilika, Stjepan Radić radikalno mijenja politiku te prihvaća Vidovdanski ustav i priznaje dinastiju Karađorđević, a stranka mijenja ime u Hrvatska seljačka stranka. Godine 1925. ulazi u vladu kao ministar prosvjete pokušavajući s pozicije vlasti zastupati hrvatske interese.
Zbog neslaganja sa srpskim radikalima već sljedeće godine daje ostavku, a 1927. godine iz vlade istupa i HSS. Tada Radić ponovo radi politički zaokret te počinje suradnju s dugogodišnjim oponentom Svetozarom Pribićevićem (vođom hrvatskih Srba koji se razočarao u Kraljevinu i dinastiju). Pribićević i Radić osnivaju Seljačko-demokratsku koaliciju, koja se zauzimala za preustroj države, reviziju Vidovdanskog ustava i federalizam, a protiv centralističke politike.
Preminuo od posljedica ranjavanja
Kako su udruženi Hrvati i Srbi iz Hrvatske postali ozbiljnija prijetnja režimu, na Stjepana Radića izvršio je atentat u Narodnoj skupštini u Beogradu 20. lipnja 1928. zastupnik Srpske radikalne stranke Puniše Račića, podsjeća Povijest.hr. Radić je teško ranjen, a hrvatski zastupnici Pavle Radić i Đuro Basariček su ubijeni. Nedugo potom uhićen je i Svetozar Pribićević.
Stjepan Radić je od posljedica ranjavanja preminuo 8. kolovoza u Zagrebu. Pokopan je u mirogojskim arkadama, a na sprovodu se okupilo više od 300 tisuća ljudi. (ika)
