Piše: Damir Župan (damirzupansport@gmail.com)
BILOGORAC SE OPROSTIO OD SVOG NOGOMETNOG DRAGULJA:
Kad je nogometaš na zalasku karijere i kad u klubu ostavi duboki trag, onda je sjajno da mu klub upriliči oproštajnu utakmicu. Međutim, kad je nogometaš tek počeo igrati i kad je tek počeo skretati pozornost na sebe i na svoju igru, onda je jako žalosno kad mu klub mora organizira oproštajnu utakmicu.
NK Bilogorac iz Velikog Trojstva po prvi puta u svojoj sto i nešto godišnjoj tradiciji morao je napraviti baš tu utakmicu. Morao se oprostiti od svog Adrijana Klarića Sahitaja, sjajnog mladog 13 godišnjeg nogometaša koji tek kad je počeo pokazivati svu svoju nogometnu raskoš, kad su puno jači klubovi od Bilogorca počeli pokazivati interes na njim i za njegovu igru, Adrijano je morao odigrati svoju ‘oproštajku’. Veličanstveno u toj prilici bilo je to što je ta ‘oproštajka’ protekla u veselju, smijehu, ali i u skrivenim suzama koje se na kraju ipak nisu dale sakriti.
Naime, na liječničkom pregledu Adrijanu je dijagnosticiran srčani problem. Roditelji i klub napravili su korak dalje, no, nakon pregleda i dodatnih pretraga obavljenih u Zagrebu liječnički nalazi su govorili kako se Adrijano više ne smije baviti nogometom ili bilo kakvim drugim sportom koji zahtjeva veliki fizički napor.
Adrijano Klarić Sahitaj je sjajan dječak rođen 2010. godine, u Bilogorcu je već više od pet godina, kapetan je svoje pionirske momčadi, jedan od najboljih mladih nogometaša u bjelovarskom nogometnom bazenu, strijelac, vođa za kojeg trener kaže kako se ne sječa da je izostao s treninga. U 13-oj godini na prijateljskoj pionirskoj utakmici s Gordowom iz Velikog Grđevca zadnji puta obukao je zeleno-bijeli bilogorčev dres i zadnji puta je na ruku stavio kapetansku traku. Međutim, Adrijano se na predaje, kaže da ide dalje s liječenjem i da je uvjeren kako će se vratiti na igralište.
– Hvala svima na sjajno organiziranoj utakmici i na poklonima koje su mi darovali. Na žalost, više se ne smijem baviti nogometom i to mi je teško palo. No, klub, moji roditelji i ja idemo dalje. Nadam se uspješnom liječenju i povratku sportu – kazao je Adrijano koji je dodao – Da, vidio sam se i sanjao da ću jednom zaigrati u jednom našem prvoligašu, možda u Hajduku kojeg volim. Sad bih volio da u budućnosti mogu zaigrati za prvu momčad Bilogorca jer nogomet mi puno znači.
Uz brojne poklone kluba, roditelja suigrača i igrača prve momčadi Bilogorca, Adrijano Klarić Sahitaj oprostio se od nogometa, ali ne i od svojih kolega koje će i dalje bodriti s tribine. Kao uspomena na kratku nogometnu karijeru ostati će mu bicikl, nogometna lopta, klupski dres, slika i financijska potpora za daljnje liječenje. Sretno Adrijano!
