”Učio sam ponovno hodati i govoriti”
– Bio sam vrlo mlad kad mi se dogodila nesreća. Imao sam samo 15 godina. Nakon što sam se probudio iz kome, osjećaju si mi se miješali. Bio sam sretan što sam živ, a u isto vrijeme tužan jer sam shvatio u kakvom stanju mi je tijelo. Plakao sam danima i noćima. Nezaustavljivo. Sve više kada bih netko došao, jer sam prepoznao lice, a znao sam on će otići, a ja ću ostati u bolesničkom krevetu. Taj tko bi došao tješio bi me nemoj plakati, na kraju krajeva plakao sam jer sam bio sretan što me došao vidjet netko koga poznam, da je nekom stalo do mene. Tijekom rehabilitacije i kasnije učio sam se ponovno hodati i govoriti. Bili su to sićušni koraci pod rukama tate i brata. Bio je to za mene izuzetno težak period koji sam uspio prebroditi uz pomoć svoje obitelji – prisjetio se Miroslav.
Miroslav je danas 80-postotni invalid
Miroslav i danas trpi posljedice teške prometne nesreće. Utvrđen mu je invaliditet od 80 posto s kojim se pomirio i kako sam kaže, trudi se živjeti život punim plućima.
Sretno je oženjen i ima dvoje male prekrasne djece, trogodišnjeg Andreja i 12-godišnju Nikol.
Upravo su djeca i njihova sigurnost bila jedan od razloga zašto se angažirao oko izgradnje kružnog toka na problematičnom križanju na kojem je i sam stradao.
”Osjećao sam da moram zaštititi našu djecu i sugrađane”
– Zamalo sam poginuo na tom križanju za kojeg su nadležni znali da je crna točka. Prošle su godine od moje nesreće i stigla je 2014. godina kada sam osjetio unutarnji poriv da moram nešto učiniti. Da na neki način moram pokušati zaštititi djecu, ali i odrasle od budućeg stradavanja na tom mjestu. Odlučio sam pokrenuti peticiju da se umjesto križanja izgradi kružni tok.
Doživio je podsmijehe
Ni period u kojem sam skupljao potpise, javljao se novinarima i kontaktirao sve nadležne da se podrži moja inicijativa nije bio nimalo jednostavan. Mnogi me nisu ozbiljno shvaćali, neki su mi se čak i podsmjehivali. No, nisam želio odustati jer sam bio uvjeren da činim ispravnu i plemenitu stvar. Na kraju, gledao sam na to kao na jedino logično rješenje – priča nam – Miroslav.
Građanska inicijativa koja je uspjela
Njegova ideja i prijedlog prerasli su u građansku inicijativu koja je, na sreću, dobrano odjeknula i pala na plodno tlo.
Gradska vlast tada je Miroslavov prijedlog za gradnju rotora shvatila ozbiljno i već iduće godine, točnije 13. srpnja 2015. godine na problematičnom križanju je započela gradnja kružnog toka koja je završena u rujnu iste godine.
Grupa građana, zahvalna zbog njegove inicijative, nakon završetka izgradnje rotora Miroslavu je uz prisustvo novinara i predstavnika gradske vlasti predala ploču s nazivom ulice ”Mirekov kružni tok”.
Naziv ulice nije službeni, no za one koji su podržali Miroslavovu inicijativu kao da je.
Izgradnjom rotora broj prometnih nesreća se drastično smanjio
Dvije godine kasnije povodom Dana Grada Bjelovara 29. rujna 2017. godine, Grad je na čelu s aktualnim gradonačelnikom Dariom Hrebakom dodijelio Miroslavu javnu zahvalu ”Za poticanje građanskog aktivizma za izgradnju kružnog toka na južnoj obilaznici”.
Nakon što je problematično križanje zamijenio rotor, broj prometnih nesreća na tom mjestu se drastično smanjio, o čemu uvijek svjedoče podaci iz policijske statistike.
Dakle, sve što je Miroslav radio itekako je imalo smisla. Jer tko zna koliko je života spasio svojom inicijativom.
Za činiti dobro i ispravno nikada nije kasno
Ploča s natpisom ”Mirekov kružni tok” koju su mu darovali sugrađani i danas ponosno visi na njegovom zidu kao podsjetnik da dobre ideje i na koncu dobra djela uvijek bivaju prepoznata i, recimo to tako, prigodno nagrađena.
– Danas sam jako sam ponosan i zbog svega – kazao nam je Miroslav.
Njegov primjer živi je dokaz da za činiti dobro, činiti pravično i ispravno nikada nije kasno.
Društveni angažman težak je put s brojnim preprekama i slijepim ulicama.
No, Miroslav je na kraju uspio u svom naumu na čemu mu treba posebno čestitati.
Eh, da nam je više ljudi poput Mireka…
BROJNE PROMETNE NESREĆE PRETHODILE SU IZGRADNJI KRUŽNOG TOKA